Moj Anđeo - Mateo

12.05.2008., ponedjeljak

--Križni put-kalvarija-otac i sin!!!--

Svakim danom osjećam sve veću tugu i bol,svaki rastanak s mojom malenom zvjezdicom sve je teži i tužniji,podjednako patimo i moje djete,moj sin i ja!Zajedno provodimo 2-3 puta tjedno po dva sata(odredila supruga,ali ni to nije pravilo) i nekoliko puta smo zakasnili po 10-ak ili 15-ak minuta(maleni moj anđeo nije htio ići od mene,nije se dao obući,jer smo se lijepo i bezbrižno igrali) i odmah bi nastao kaos-vrijeđanje i omalovažavanje,deranje i histeriziranje(bivše-"majka") pred djetetom(sve snimljeno-audio zapis-i jasno se može ćuti izderavanje,bilo supruge,njene majke ili sestre,a dok ja svo to vrijeme pokušavam svoju zvjezdicu animirati,odvračajući mu pažnju pjevajući mu ili pokazivajući psiće ili golubove u parkiću gdje se nalazimo i gdje se sve to odvija),-to je strašno i za svaku osudu.Samo se pitam kako će sve to utjecati na naše djete(sve rade preko njegovih leđa),zapravo već utjeće-moj medenjak najslađi je od prošlog ponedjeljka konačno počeo ostajati u jaslicama,na ručku i na spavanju,prilagodba je trajala puno duže od uobičajenog(oko 2 mjeseca),dosta je ne društven(dok se druga djeca samostalno ili pak međusobno igraju,on ide stalno oko tete i moli je kroz plač da ga uzme u naručje,kod spavanja se budi svakih 20-ak min...),tako da će trebati vremena da se skroz opusti i prilagodi(teta u vrtiću i sama kaže kako je kod njega teže nego kod druge djece,s obzirom da je stalno bio među odraslim ljudima,no s vremenom će,ja vjerujem,sve biti u redu)!
Razgovarao sam s tetom u vrtiću prilikom prvog posjeta(30.04."08.god.) i drugi puta(06.05."08.god.) sam razgovarao s pedagogom,svi su bili susretljivi i voljni razgovarati,te mi reći sve što me zanimalo-bilo im je drago što se zanimam i što sam došao,iako sam ja želio doći već na samom početku sa ženom,no ona se protivila da ja uopće odem u vrtić,a na kraju bi i odgađala(htio sam da tete upoznaju tatu,te da ja upoznam ljude-tim koji se brine za mog malog princa,mog sina,nikako ne želim da moje djete ima tatu samo "na papiru",kao što bi moja supruga to željela,niti ću to ikada dopustiti),-sve to radim isključivo radi dobrobiti svoga djeteta,a tako bi se trebala odnositi i majka,no njoj je jedino njen interes bitan...,i ma koliko se ona zdušno borila pakostiti mi i zagorčavati život preko leđa našeg djeteta,tom njezinom zadovoljstvu i zadovoljstvu njezine obitelji se NIKADA neću prepustiti,već ću se svim pravnim silama,a najviše svojim srcem,boriti za svoje djete i za skrbništvo(svjestan sam da neće biti lako,jer živimo u drštvu u kojemu su očevi u popunosti diskriminirani,no ja nikada neću odustati,pogotovo kada znam,vidim i osjećam tu snažnu povezanost između mog djeteta i mene),-naravno da djeca u toj dobi(15 mj.) još nisu svjesna situacije i hvala dragome Bogu na tome,jer koliko bi tek tada patila,no naši anđelčići odavna,pa i prije samog rođenja osjećaju i slušaju glasove,a takvi "roditelji" poput moje žene lome osjećaje naše djece,što je strašno i za svaku javnu i pravnu osudu!!!Ne dopuštajući očevu prisutnost,majka izražava svoju agresiju i prema djetetu.Majčino nastojanje da oca drži podalje od djeteta zločin je nad djetetom i u tom slučaju otac treba sve poduzeti da bude uz djete!CZSS i sud pri dodjeli skrbništva(najčešće majci,oko 80% i to najčešće ako se majka odrekne djeteta ili je psihički neubrojiva ili pak ovisnica,iako ni to često ne mjenja stav suda,što je strašno) objašnjava ili opravdava sloganom "najbolji interes djeteta ili djece",ne zanimajući se niti za jedan bitan detalj,već je majka majka(a zaboravljaju da je otac također jedan-oni puno tog zaboravljaju),a u kakvome će okruženju djete živjeti(da li je to okruženje dovoljno dobro za njegovo emocinalno i soc-psihološko,a i opće odrastanje),koliko se tko brine za djete,tko je odgovornija i savjesnija osoba-roditelj, i tako u nedogled!!!
Za razvoj djeteta u svakom pozitivnom smislu značenja te rijeći potrebna su oba roditelja podjednako i kod tog me zanima samo jedna stvar,kako to da niti jedna mjerodavna institucija(CZSS,pedijatrica,supruzina odvjetnica,policija-s obzirom da sam se i tamo išao žaliti zbog sprečavanja susreta s mojim djetetom,iako imamo potpuno jednaka prava i supruga i ja,jer sud još ništa nije privremeno odredio,a ja nism tražio,jer sam mislio kako će se odnosi stabilizirati i da ću djete viđati kako i kada bi to poželio,no bila je to velika zabluda,no sada još jedino preostaje jedna institucija,a to je vrtić,koja može i koja bi trebala utjecati na roditelje razgovorom i savjetima svojim timom stručnjaka-psiholog,pedagog,teta,pa i ravnateljica-u ovom slučaju na moju ženu ponajprije,upozoravajući je na jednaku važnost oba roditelja u odgoju i podizanju-odrastanju djeteta)!!!Kroz koji dan imam zakazan razgovor i sa psihologicom u vrtiću(14.05."08.g.na moj zahtjev),jer osim tete koja vodi grupu gdje je i moj anđeo,jedino je još ona upoznata sa cjelom situacijom,tako da će biti i taj susret zanimljiv,nadam se i prije svega koristan za moju malu košuticu,moje lane-zanima me njezino mišljenje i zanima me kako oni postupaju u takvim situacijama!!!!!
Ja sam vođen sloganom,-AKO SMO ŽIVI,MOŽEMO MJENJATI STVARI!!!!!
>
- Kako ovaj blog pripremam nekoliko dana,u međuvremenu se dogodio i taj razgovor sa psihologicom u vrtiću-jaslicama u kojem boravi moj sin, i jedino što mogu reći da nisam bio oduševljen,naprotiv,razočaran sam većim djelom razgovora,-mene jedino zanima moje djete,moj mali princ i jedino što sam ih molio je to da ako se pojavi bilo kakav problem da me obavjeste,jer sam zakinut i za najvažniju informaciju od majke,a to je zdravlje mog anđela.Iako često nazovem i pedijatricu(med. sestru) radi informacije o zdravstvenom stanju svoje košutice malene,no ne čini mi se nešto pretjerano voljna razgovarati,uvjek kada je nazovem(uvjek nazovem isti dan kada znam da je "supruga" trebala doći s malenim na kontrolu ili kad se nešto dogodilo-ovo zadnje je puno češće) kaže kako je maleni dobro,da dobro napreduje(9,5 kila-uskoro 16 mjeseci),da je vesela beba..,a ja svoje djete ne smijem vidjeti i po 6,7 ili više dana("žena" pak kaže) iz razloga što maleni ima temp.,kašlje,povraća,ne spava dobro,ne jede,zadnjih nekoliko mjeseci ga muči "bronhi",prehlade česte i što ja znam što sve ne i tako često navodi laži(izmišlja razloge) da ne vidim svoje djete(zapravo,nikako da im se poklope priče,pogrešno se dogovore,zapravo se pitam tko tu koga štiti i misli li pri tome uopće netko na mog malenog anđelčića????????),-ovo su bili grozni razlozi,a smješni razlozi su npr. kiša,ako je vani loše vrijeme također bivša ćesto puta želi odgoditi susrete djeteta moga i mene(nekoliko je puta i uspjela).Osim toga,ako je beba zdrava kao što to sestra u domu zdravlja tvrdi( sve to da zaštiti majku,a ne djete-užas ),zašto je onda maleni dva puta tjedno kod doktora,ćesto i na hitnoj,a ono što je najgroznije i najbešćutnije,majka djetetu otima pravo na oca,na to da bolesno djete posjeti otac i da bude makar malo uz njega i da ga zagrli-toliko sam nesretan i tužan?????????-
Koliko je samo nepravde učinjeno mom djetetu malenom i bezpomoćnom,koliko on mora trpjeti,do koje granice ta ženina bezosjećajnost seže,što se događa u glavama takvih ljudi,ma koliko samo pitanja poteže takvo ponašanje prema djetetu, kako same "majke" tako i cjele njene obitelji,te svih državnih i inih službi kojima je,ako ništa drugo,onda barem u opisu posla da zaštite nemoćno djete prije svega,zatim i roditelje,oba roditelja podjednako,a ne samo majku,-ja ću napraviti sve što je u mojoj moći,pa i iznad granica mogućnosti,samo da zaštitim svoje djete,on je moj život i moje istinsko božanstvo!!!
>>
Evo najsvježijeg primjera-užas i bezosjećajnost... ,-u četvrtak je "supruga" obećala mojem anđelčiću i meni da možemo u subotu biti zajedno 2 sata,(od 9-11h,supruga traži da se nađemo u parku),najprije ugledam svoju košuticu s povezom iznad ljevog oka i trći mi u zagrljaj sa širokim i sretnim osmjehom na svom najslađem obraziću(beskonaćan osjećaj sreće što konačno vidim svog anđela i što se napokon možemo čvrsto zagrliti,što smo napokon barem malo zajedno),pitam suprugu što se dogodilo,a ona kaže kako se malo udario,te da nije ništa strašno(naravno da joj ne vjerujem,jer znam koliko je neodgovorna i nesavjesna osoba,odnosno roditelj,i nažalost,naše djete,odnosno zdravlje mog sina koje je iz dana u dan ugroženo,dokaz je mojih tvrdnji i užasno sam nesretan zbog tog )!Kako je bila tada subota,odmah u ponedjeljak posljepodne nazvao sam pedijatricu koja mi kaže kako će beba imati mali ožiljak,ali da je sve u redu,no kako sam ja i u ponedjeljak trebao u 16:30 biti sa svojim medenjakom 2 sata,u 15:05h me nazove supruga(dakle sat i pol vremena prije no što sam trebao vidjeti svoje lane) i kaže kako je maleni još u subotu dobio i temp.39,te da ide s njime kod doktorice i da ga ne mogu vidjeti,tada me počeo obuzimati hladan znoj i samo sam čekao da prođe određeno vrjeme(da završi pregled),pa da nazovem u ambulantu i da čujem što se događa i to je bio taj poziv gore već naveden oko 18h kada sam razgovarao sa med. sestrom koja mi je rekla kako će beba imati mali ožiljak iznad ljevog oka,te da maleni moj anđeo ima temp.38,da ga je uhvatila viroza,da na nepcu ima dvije afte(koje nastaju prilikom pada imuniteta,a kada sam to kasnije spomenuo bivšoj,rekla je da je baš briga),ali da je sve u redu i da se ništa ne moram brinuti,pa se ja pitam što je to u redu,temperatura 38,pad imuniteta,povez na oku-razbijena arkada i ožiljak na malenoj bebi,kako da ne budem zabrinut...!?!?!?!?!?!?Još sam nekoliko dana prije sveg tog upozorio suprugu kako mu uporno stavlja premali body,koji ima samo jedan gumb i koji mu se stalno otkopčava i kako mu sve izlazi iz hlačica,te mu tako ostaju leđa i trbuščić goli,na što je ona rekla -"onda dobro,bacit ću ga odmah u smeće",zanima me kako to nije sama primjetila,a i vani se u zadnje vrijeme izmjenjuju tri godišnja doba...,-očito nije bacila na vrijeme taj body kada se uspio tako razboliti!!!!!-Svi nešto kriju i prikrivaju,a sve to na štetu moga djeteta(bivša oduvjek,a sada i pedijatar-sestra!!!!
--Neki ljudi su manje opasni kao neprijatelji nego kao prijatelji!!!!!!!!!!!
- Nije mi dozvolila da budem sa svojim bolesnim djetetom 6 dana,da ga makar posjetim na pet minuta,da zagrlim svoga anđelčića,da poljubim svoju zvjezdicu-nikada nije osluhnula što djete želi,uskraćuje mu svako pravo na oca,na mene koji ga toliko jako volim,grlim i obožavam,on je moje nebo i moje sunce,on je moj život,moje sve!!!!!
-Kada bi nazvao kući,ili se ne javlja nitko ili bi se otresli na mene,a mene samo interesira kako je moje djete,kada mi već ne žele dozvoliti da ga vidim,da barem onda čujem kako je,-u svemu me sprječavaju,eto što moja košutica i ja proživljavamo i gdje je tome kraj,gdje je kraj ovome hororu?????????
Volio bi da je ljubav ta koja određuje granice,ali da granice ne postoje i da je ljubav beskonačna i bezuvjetna...!!!
>
>
>
-U međuvremenu sam ponovo dobio poziv CZSS-a,iako sam kao sljedeći korak očekivao poziv suda,no kako sud nije bio zadovoljan prijašnjim prijedlogom centra iz razloga(kako oni kažu-sud,odnosno sutkinja) da se centar nije nimalo precizno očitovao o tome s kime bi moj maleni anđeo trebao živjeti,dakle sud je ponovo tražio od CZSS-a da ipak budu precizniji kako bi imali osnovu u smjernici za daljnji rad u postupku,drugim riječima,da sud olakša sebi!!!!!!!!!!
-Kako po samom primitku poziva nisam bio siguran iz kojeg smo razloga ponovo pozvani supruga i ja u centar,zamolio sam svoju odvjetnicu da kontaktira centar i da sazna točan razlog pozivanja u isti i eto jednog iznenađenja(naravno,negativnog ),poziv je poslan iz još jednog razloga,naime,moja bivša se žalila centru na moje nepoštivanje vremena vezano za susrete i viđanje s mojim anđelčićem koje je odredila upravo ona(to znači kako niti CZSS,niti sud nisu donjeli nikakvu odluku,već ona sama,što znači da ja svoje djete,svoju malenu košuticu viđam samo onda kada to Ona želi,a ne želi ni približno onoliko koliko bi to ja želio ili moj maleni anđeo,moja košutica najdraža)!!!!!!!!Njezina žalba centru se odnosila na sljedeća dva susreta(jedina dva primjera,-i što je moj anđeo veći to će i takvih situacija biti nažalost sve više,a ona nikako da to shvati,već i dalje nastavlja terorizirati i maltretirati naše djete nemočno i mene,ali ja sam taj koji će se boriti za oboje),-prvi njen razlog je kada je moj medenjak zaspao pola sata prije no što sam ga na njezin zahtjev trebao vratiti,s time da sam je ja zvao tri puta na kučni telefon i nitko se nije javljao,a zvao sam ćim sam primjetio da je moj mali princ umoran i da želi u naručje,te me traži svoju dudicu(uspavam ga pjesmicom) i tek na četvrti poziv ona podiže slušalicu ,kada je moj anđeo već zaspao i govori mi da sam je trebao prije nazvati,a kada sam joj rekao da je ovo četvrti puta kako je pokušavam dobiti u zadnjih 40-ak min.,onda je rekla kako nije čula telefon!Rekao sam joj da ću malenoga dovesti čim se probudi,na što je ona rekla dobro,a kasnije me otišla prijaviti(maleni moj je ostao kod mene nepuna četiri sata,spavao je poput anđela,a ja sam konačno nakon nekoliko mjeseci mogao uživati gledajući svoga sina kako bezbrižno i slatko spava,),- želi me prikazati kao negativnu osobu!Zar sam toliki griješnik što volim svoga sina,za nju očito jesam i više od toga!!!!
Drugi puta smo moj anđeo i ja "kasnili" 16 minuta,a razlog je taj što nije želio da idemo autom,već smo prošetali do parka gdje bivša traži da se susrećemo i tu su me "supruga" i njenasestra napale i izvrjeđale,te se nekoliko minuta derale i imale izljev bjesa pred malenim mojim anđelčićem i nism ih uspio primiriti,ma koliko im pokušavao objasniti i ma koliko im skretao pozornost na to kako nije zdravo derati se pred tako malim djetetom,ali uzalud,-užas!!!!-Ja sam i po 40 ili 50 minuta čekao u parku da mi doveze sina i nije mi bilo nimalo lako,nisam ni znao hoće li se uopće pojaviti,hoću li uopće vidjeti svoje djete,dva puta se nije ni pojavila i kada bi se žalio u CZSS nikog nije bilo briga, a da ne govorim kako sam povjerenje u sve ustanove izgubio,a za ženu,kao majku,ne moram ni govoriti,-Uživa nanoseći mi bol i tugu,a što je najgore,nije ni svjesna što sve čini našem djetetu i kako će to sve što ona i njena obitelj rade,utjecati na moga anđelčića,-njime,nemoćnim bićem,mojim sinom se služe kao sredstvom za nanošenje boli meni,pitam se samo koliko je besćutnosti u tim ljudima,u toj majci,iako taj epitet(roditelj) ona ne zaslužuje,tom "titulom" treba biti ponosan,jer je dodjeljuje samo djete svojim rođenjem,ja sam itekako ponosan što sam otac,-i nije se dovoljno zvati ocem ili majkom,roditelj nisi dan ili dva,mjesec ili možda godinu,već cjeli život,to je najljepša "zadaća" koju su nam priroda i dragi Bog podarili!!!!!!!!!

--Renato(tata)--
- 10:08 - Komentari (13) - Isprintaj - #

08.03.2008., subota

-1000 x Zašto,a niti 1 Zato!!! -


Pitam se tko je ona,ili pak što je ona???
Što se sve takvim roditeljima(u mojem slučaju majci mog-našeg-djeteta) dopušta i do koje granice im se tolerira mučenje i zlostavljanje djece i da li je uopće nekome (CZSS,nadležno ministarstvo,MUP...) imalo stalo da zakonski ili na bilo koji drugi način zaštiti našu djecu,naše kćeri i sinove(zašto kažem BILO KOJI DRUGI NAČIN,pa iz tog razloga što se prema nama očevima odnose upravo na taj drugi način,a to sigurno nije zakon ili pravo,i niti u jednom trenutku ili segmentu mog problema i,na žalost,problema moga anđelčića-mog sina,nisu ničime pokazali da štite i služe interesu najprije obitelji,a zatim i mog djeteta,što je po meni i najbitnije,već su samo i jedino štitili i zdušno zagovarali interese,želju,volju i prohtjeve moje "supruge")!!!!!!
Od prije desetak dana(na suprugin zahtjev) po svoga anđelčića dolazim u obližnji park(Kvatrić) koji se nalazi na otprilike 300 m od kuće moje "supruge" i oko 1000 m od mog stana,ja dolazim autom(zbog vremenskih uvjeta,a i djete je premalo,trinaest mj. i devet dana) i supruga dolazi autom,ja već čekam(ona po običaju kasni),ona staje tik uz moj auto,uzima djete(toliko me jako srce boli zbog sveg što moje djete sve "mora" prolaziti-toliko mi je teško dok ovo pišem-,ali sam nemoćan,uzalud žaljenje,jer nitko ne sluša,ne da ne vjeruju,već ne žele ćuti,niti pomoći mojoj košutici,mojem malom princu i meni),uzima ga iz sjedalice svog auta i ja ga uzimam i stavljam u sjedalicu svog auta,a on već pomalo svjestan situacije,odnosno tog kako nešto,blago rečeno,nije u redu samo u čudu i zbunjeno promatra,ali ono što najviše veseli je to da čim me ugleda počinje svojim malenim i nježnim rukicama grabiti prema meni i proizvodi smješak koji lijeći svaku,pa i onu najmanju i najdublju bol,tada svijet staje,ali na žalost,vrijeme počinje najbrže teći,no svijet je ipak samo naš,zagrlimo se,moje djete i ja,sin i otac!!!!!
Ovaj opis nas komparira s kriminalcima,ovo je kao scenarij iz nekog gangsterskog filma,osjećam se kao netko tko nešto krijumčari,sakriva ili otima(ali moji osjećaji nisu toliko bitni,bitan je samo i jedino moj sin,moje malo lane i njegovo zdravo emocionalno odrastanje,njegovo djetinjstvo,jedino mi je on bitan),a ja sam "samo" otac,samo želim vidjeti i zagrliti svoje djete,svoga anđela,-on je tek malo i bespomoćno biće,on je naše djete i moj sin,ZAŠTO čini to sve našem djetetu,zar nema nimalo srca,ako već meni želi zakomplicirati život,neka to barem ne čini preko moje malene zvjezdice,preko njegovih osjećaje i njegovih leđa nemoćnih,osim toga,pa zar mi nije već dovoljno zakomplicirala i zagorčala život otevši mi sina,gdje je kraj njenoj pakosti,-tko ili što je ona,-"žena",->"majka",NE,ONA TO NIJE!!!!
Molim se dragome Bogu na Njegovu blagoslovu i dati ću sve od sebe i svu ću pozitivnu energiju usmjeriti k tome da moje djete odrasta u zdravome i veselome okruženju,zdravoj okolini,i psihički i fizički i u svakom drugom pozitivnom smislu,jer svako djete,pa tako i moj anđelčić,ima pravo na zdravo odrastanje,odrastanje u radosti,te u toplome i sigurnome zagrljaju,-uvijek ću biti uz svoje djete i nikada ga neću prepustiti nemilosti svoje "supruge"!!!!!!!!!!!!

Želio bi se zahvaliti svima koji se javljaju komentarima podrške(zodax,Ima nade,mare,Don Quichotte,rainman,dinapu,morgiana,-ispričavam se onima koje sam nenamjerno izostavio,nisam zapamtio sva imena-HVALA!),ja također podržavam sve roditelje,očeve i majke,koji su suočeni sa sličnim problemima i poručujem da NIKADA NE ODUSTAJU OD SVOJE DJECE,jer još nije izmišljen niti napisan zakon koji može nadvladati srce i sve osjećaje nas roditelja i naše djece i možda smo tek malena "gomilica" koja želi skrenuti pažnju javnosti i zakonodavnih tjela(ustanova) na zlo i nepravdu koja je učinjena našim anđelčićima,a samim time i nama,ali zajedno smo ipak jači!!!

-Život je prekratak za mržnju,VOLIMO I LJUBIMO,SMIJMO SE I GRLIMO!!!!!!

Renato(tata)
- 13:10 - Komentari (7) - Isprintaj - #

11.02.2008., ponedjeljak

-CZSS,->"optuženička klupa za najteži zločin(borba za svog anđelčića)",-smijem li i ja voljeti(tata)


Uopče ne znam kako ili od kuda da krenem s opisivanjem ove strahote i nepravde koja mi je učinjena danas(11.02."08.god.) prilikom prvog saslušanja u CZSS (Zagreb) radi pokušaja MIRENJA mene i supruge,a sve to pred "stručnim timom za brak i OBITELJ" kojeg čine psiholog i soc.radnica,a koji pak čine sve kako se dvoje supružnika NE BI pomirilo,te se još više trude da naše djete(dvanaest i pola mj. star),moj anđeo,ostane bez oca,odnosno žele me prikazati kao nešto što djete ne želi i ne smije imati,oni odlučuju umjesto njega,ali pri tom ne mareći za sve ono što ja govorim,jer ne žele slušati,sluša se samo i jedino moja supruga ("majka") i jedino se to unosi u zapisnik,sve što ona govori je bitno i pažljivo se bilježi,a moje je totalno nebitno i ne bilježi se,a sve što moja supruga govori je jedna notorna laž,jedna "ne dovršena ili išarana slika"!Cjeli razgovor sam snimio i jasno se može čuti kako me direktno žele odgovoriti od borbe(traženje skrbništva) nad svojim djetetom(govore mi da ću morati platiti vještačenje i da li ja znam kako to dođe deset tisuća kuna -vještak koji bi trebao utvrditi sve što ja govorim,odnosno tvrdim za svoju suprugu(postoji preko trideset audio zapisa koji potkrepljuju moje tvrdnje),na što sam ja rekao kako za moje djete ništa nije preskupo),ali se ipak pitam,zar nije njihov posao sve realno sagledati i vidjeti tko govori istinu,a tko laže,pa oni su "tim strčnjaka",kako se vole nazivati,koji je za to plačen(preplačen,-plače su u rasponu od 5.000,-7.500,-kn) i koji bi trebali biti objektivni u cjelom tom procesu,a ne subjektivni,-(kako prema majkama,tako i prema nama,očevima,zar mi ne smijemo voljeti svoju djecu,svoje kćeri i sinove,zar je nevjerojatno da i očevi mogu biti zlostavljani i ne samo psihički,već i fizički...),ja sam uvijek mislio(a da,to sam ja samo mislio...) kako je zakon pisan radi nas,odnosno naše djece prije svega,da štiti naše male i nemoćne zvjezdice i njihova prava,u ovom slučaju pravo na OBA RODITELJA JEDNAKO,ali ne,nisu bitna naša djeca,nismo bitni niti mi očevi kao roditelji,već samo i jedino majke(one koje to nisu,koje to ne znaju biti,niti žele-ima ih podosta,-također posjedujem audio zapis gdje majka moje supruge govori kako NE ŽELI "TO" DERIŠTE u kući(moj medenjak je tada bio star 5 dana),da joj se "netko"-to NETKO je njeno unuče-,po cjele dane i noći dere u kući,a na to moja supruga jasno kaže kako ona također NE ŽELI djete,a sve se jasno čuje na snimci,e pa neka me netko uvjeri kako moja supruga voli naše djete,zapravo samo želi meni činiti pakosti,a da to bude strašnije i bolnije,sve čini preko leđa našeg(moga) anđela!!!!!!
Na ovome "saslušanju"(ma da se to ne može nazvati saslušanjem,jer se mene uopče nije slušalo,već samo moju suprugu,a nisam htio biti toliko bezobrazan i tražiti nazočnost voditelja ureda na što imam pravo,jer ako se tim "stručnjacima" zamjerite,pretpostavljate što bi se dogodilo,pa sada su ovakvi,a što bi tek onda bilo) moja supruga nije iznjela niti DVIJE točne tvrdnje koje su dovele naš brak u situaciju u kojoj se sada nalazimo,već na stotine laži i izmišljotina(sve je snimljeno,jer sam pretpostavio što će se dogoditi,morao sam se zaštititi,kao i nebrojano puta do sada,a dragi Bog mi je svjedok da govorim istinu),ma volio bi da su me pustili makar 7 min. da slobodno govorim,bilo bi dovoljno(supruga je svoje laži iznosila preko 20 min.,a ja je nisam niti u jednom trenutku prekidao,jer ja imam osnove kulture bez obzira na obrazovanje,također je iz "stručnog tima" nije prekidao-pitam se što za njih znači pojam ili termin "STRUČAN" ili "STRUČNO"-plača od 5.000,-7.500,-kn,to treba zaraditi,a ne odraditi,odnosno odsjediti)!!!

-Bitno je očima nevidljivo,a važno je ušima nečujno,
ja gledam i slušam svojim srcem i srcem svoga djeteta,
svog anđela,-

-Volim te moja zvjezdice najsjajnija,moja košutice medena,
-toliko sam tužan,toliko sam nesretan,-iz minute u minutu,iz dana u dan i toliko nestrpljivo iščekujem svaki ponovni susret sa svojim anđelčićem(da nam se "supruga-majka" smiluje),svaki zagrljaj i poljubac,jer jedino je pogled djeteta iskren,
-kada vidim ozarene oči svoga sina,sreću i zadovoljstvo na njegovom licu,pa se tada samo pitam da li ima nešto važnije u životu svakog čovjeka,svakog roditelja,od samog zdravlja,sreće i ljubavi djeteta!!!
-volim te moja ljubavi,uvjek ću biti uz tebe,-biti ću tvoj anđeo čuvar,moje će te srce uvjek grijati,-zauvjek ću te voljeti i to nam nitko neće i ne može oduzeti!!!
-VOLIM TE SVIM SRCEM!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Renato(tata)
- 13:05 - Komentari (11) - Isprintaj - #

05.02.2008., utorak

-ZAŠTO???nam to čini,samo je trebala voljeti...!!!-


-ZAŠTO???nam to čini,samo je trebala voljeti...!!!,to je naše djete,to je naš anđeo!!!!
Kao da sam u nekom drugom svijetu,prići ili filmu,možda je ovo samo još jedna ne pročitana knjiga,-kao da budan sanjam,čini se sve nestvarnim!!!

"Žena je dobro "najveće" u ljudi,
(ludost je reći da to nije tako)
ona nam daje život,dobro svako,
ona nam često smrt i otrov nudi.

Mirno se nebo u oku joj budi,
a mnogo puta paklu je jednako;
svijet vrijednost njenu uočava lako,
a čovjek pati od podle joj čudi.

Ona krv daje,život nam podari,
i Bog ne stvori od nje luđe stvari:
sad anđeo je,sad gora od zmije.

Voli pa mrzi,miluje pa mrvi,
i žena,to je ko puštanje krvi
što katkad spasi,a katkad ubije."

(---------:)

---djete je rođeno da bude voljeno...,!!!!!

Danas sam bio sa svojim sinom(15:38h-17:39h),-jućer kada sam nazvao suprugu da je pitam (zamislite) kada smijem vidjeti i biti sa svojim sinom(ajme,ja moram MOLITI da mi bude dopušteno biti sa vlastitim djetetom,a službeno smo još u braku,što znači da smo "ravnopravni" roditelji po svim zakonima prirode i "neprirode",no za moju "ženu", CZSS,policiju i ostale mjerodavne službe je taj "zakon" nevažeći,a pisan je prvenstveno iz razloga da zaštiti našu nemočnu dječicu i njihovo pravo na oba roditelja),no gospođa se odvaži podignuti slušalicu nakon trećeg poziva i kaže kako sutra(danas) mora ponovo na kontrolu kod pedijatrice,te ako je sve u redu da će dobiti redovno cjepivo,te da u tom slučaju neću moći vidjeti svoju zvjezdicu,svoga sina i da će mi se nakon tog javiti,-oko 14:20 primim SMS sa mobitela moje punice u kojem kaže da smijem nakon posla doći po svoje djete i da smijemo 2 sata provesti zajedno(u zadnjih 14 dana sa svojim sinom sam proveo "velikodušnih" 9h i 35min,uključujući i prvi rođendan svoga ANĐELA prošle srijede,-vjerojatno i zatvorenici imaju više prava na posjete svojih bližnjih nego ja sa svojim djetetom,pa zar to nije strašno,pa neka me netko uvjeri da griješim,tko smo mi,tko ili što su očevi,osuđenici,a porotu čine majke poput moje supruge,CZSS,policija i ministarstvo koje bi moralo štititi obitelj kao zajednicu,ali ponavljam,prije svega našu djecu koja su nam silom-protiv svoje volje-oteta,oduzeta!ZAŠTO???nam to čini,samo je trebala voljeti...!!!),a kada sam stigao,odmah sam pitao kako je prošlo danas na kontroli,a prije svega sam primjetio kako je maleni bio uplakan i kako su mu okeca i cjelo lice bilo žarko crveno i odmah sam ga zagrlio i poljubio,na što je supruga rekla kako je bila gužva i da joj se nije dalo čekati na red kod pedijatrice(to je napravila nekoliko puta do sada,nije joj se dalo čekati,a danas je trebala vidjeti da li je sve u redu nakon što je dijagnoza liječnika("Srebrnjak") bronhitis,odnosno da li je inhaliranje pomoglo i ako je beba zdrava da se cjepi cjepivom koje redovno slijedi,ali njoj se nije dalo čekati),a kada sam je tražio nekoliko puta tel. broj rekla je da mi ne treba,te da će mi ona uvjek reći sve i ja naravno lakovjerno popustio radi "mira u kući",ali sam ponovo pogriješio,jer moralni kompas moje supruge odavno ne radi ili je izgubljen i odavno ide u pogrešnom smjeru!!!!!!!!!!!!!!!!!-No pitam se,možda nije samo stvar u čekanju,jer danas kada sam presvlačio svju košuticu i kada sam ugledao žarko crvenilo na mjestima gdje je jedino mjesto baby-kremi ili puderu tada se ponovo vratila stara sumnja(ali to se bojim i pomisliti,nikako ne želim u to vjerovati) ,odnosno pomislio sam kako je i to jedan od razloga ne odlaska na pregled,kako bi se prikrio nemar roditelja,odnosno kako ne bi ja bio jedini koji nešto vidi i kritizira(otac "ne smije" primjetiti nemar majke,tko smo mi da primječujemo tako nešto,tko smo mi,zašto nam je stalo ,ajme čuda),-toliko sam tužan,toliko sam nesretan što ne smijem biti uz svoju zvjezdicu,toliko ga jako volim i toliko mi puno nedostaje,neka mi dopusti da volim svoje djete,neka dopusti da zaspe u svome krevetiću pored mene,uz igračke koje su mu toliko drage i uz mene koji ga toliko puno volim,-moj maleni,moj najljepši cvjetiću!!!!!!!!!!!!!!
-Volio bi da mi netko kaže da pretjerujem,da griješim misleč tako,ali ja samo želim zaštititi svoje djete i otvoriti oči onih koji trebaju vidjeti i apelirati na one koji mogu pomoći našim kćerima i sinovima,našoj dječici,pa i nama samima,očevima i majkama,obespravljenim roditeljima,odnosno svima kojima je oduzeto to bogom(prirodom) dan dar da budemo roditelji,majke i očevi!!!!!


--Volim te moj anđele,nježno kao snježna pahulja na bjeloj planini
i kao rosa na zelenoj ladini,
tvoje je srce kao zraka sunca,koja dopire kao kap vode na
bezdanoj oazi!!!!!!

Renato(tata)

- 21:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.02.2008., petak

-Prvi rođendan moje zvjezdice,-samo 1h i 45min...-

30.01."08.god.-Ovog datuma je bio velik događaj za moga sina,velik dan moje zvjezdice,njegov prvi rođendan!!!
Zajedno smo ga proslavili u vremenu koje nam je supruga dopustila(15:55-17:30), no mi smo se vratili u 17:40(10 min kasnije) uz njoj poznato objašnjenje,ali je za moju suprugu to bio toliki problem(10min) da je na prvi rodjendan našeg djeteta, moga anđela,morala napraviti(kao što inače čini) problem iz ničeg,-kada sam ga dovezao,istrgnula mi je moga sina iz ruku i rekla kako ga mogu vidjeti tek za četiri dana,a prizor najradije ne bih opisivao,-one nježne i nevine rukice,rukice moje male košutice,koje su čvrsto držale moja ramena i ona dva najslađa oka koja su me gledala "pitajući" ZAŠTO-ZAŠTO TATA,ZAŠTO nam to čini,ZAŠTO nas silom razdvaja,-i poljubac nam je oduzela i zagrljaj uskratila,samo je ostavila suze,bol i tugu!Samo se pitam da li je čini sretnom kada mi nanosi toliku bol,ali ne samo meni,već i našem djetetu,što je puno okrutnije i ne majčinski,i sada se pitam tko je zloban,majka koja oduzima vlastitom djetetu njegov prvi rođendan sa tatom(1h:45min),koja vlastitom djetetu brani i ono malo prava na oca i koja mu lomi i djeli osjećaje i da ne nabrajam što sve i koje sve okrutnosti još čini,ne bi li njeni apetiti za zlobom bili zadovoljeni,a pritom ne mareći za posljedice koje trpi naše djete,moj sin,ili pak kako ona tvrdi,,ja(otac) koji se srcem i zakonski bori za skrbništvo nad svojim djetetom,ali ma što i koliko okrutno činila meni i našem djetetu,NIKAD i NIČIM me neće otjerati ili spriječiti da budem otac svoga anđela,svoje djete mogu samo više voljeti, jače,-može nam otimati i Božić i rođendan i dane i sate,ali srca naša nikad i ničim neće razdvojiti!!!!!!!!!!!!!!!!!
-Od svega je ipak najbinije da sam bio sa svojim djetetom,da smo makar toliko vremena proveli zajedno na njegov prvi rođendan,uz njegovu prvu tortu,da smo se veselili prvom klaunu napravljenom od balona,da smo pjevali i plesali,da smo zajedno otvarali poklone,iako je to vrijeme proletjelo,ali se ne zaboravlja,ostaje u našim srcima,zauvjek,jer nije sretan onaj koji puno ima,već onaj koji malo treba...!!!

-Ovo što moja supruga čini našem djetetu je sve samo ne ljubav,sve što radi je u inat meni i to,ponavljam,preko leđa našeg djeteta,a ne za njegovu dobrobit kako ona voli reći,sve svoje slabosti nadomješćuje skrivanjem iza nevinog bića,iza mojeg djeteta,našeg sina,jer ako netko ćini nešto za dobrobit mog anđelčića,tada sam to sigurno i jedino ja,jer s ulogom roditelja se treba znati nositi,djelom se time moraš i roditi,a to nikako nije uloga u nekom filmu ili predstavi,već je ovo životna uloga,koju ne igramo,već živimo (nebriga za zdravlje,opće zanemarivanje-posjedujem određenu dokumentaciju koja potkrepljuje moje tvrdnje,a lako se može zatražiti uvid u evidencijski list-liječnićki karton- kod nadležnog pedijatra,...),-do 06.06."07.god.(najnesretniji dan u mojem životu,dan kada je moja supruga odvela naše djete,mog sina od mene,iz našeg stana,"otela ga") naše djete je bila jedna sretna,vesela i što je najbitnije od svega,zdrava beba,-u tih 5 mjeseci imao je pet puta blago zamjetnu(povišenu) vručinu,od toga tri puta kao reakcija na redovito cjepivo i vrlo male i jedva primjetne tegobe zbog grčića u trbuhu(ponavljam,sve se može provjeriti kod nadležne pedijatrice),no nakon što je odvela naše djete pronađena mu je bakterijica u mokraći i bio je hospitaliziran 6 dana i na antibioticima,zatim je nakon 7 dana kako ga je odvela na more na 1,5 mj. od mene maleni dehidrirao i morao je hitno nazad u Zagreb u bolnicu,no kako mu ni su mogli dati infuziju(nisu mogli pronaći žilicu),upućen je kući uz napomenu da mora dobivati što više tekučine(čaj,voda) s time da je moja supruga("brižna i savjesna majka"),još dok je maleni bio na pregledu,na liječnikovom stolu,ona pitala liječnicu kada može s malenim nazad na more(to je stršno,kako joj to uopće može past na pamet,dok se još ne zna točna dijagnoza i dok je maleni moj još na stolu,ja sam ostao ukipljen i šokiran),na što je liječnica pogledala i rekla da bare 5-6 dana NE putovati,s time da mora naravno još jednom na kontrolu kod pedijatra,nadalje,često sam je upozoravao na grčenje,naprezanje i crvenilo na licu dok bi imao stolicu,jer je jeo neku tešku hranu,no ona nije marila i tek nakon tjedan dana je oočela govoriti sutr ću-sutra ću i konačno ode,užas koji nemar i nebriga i sada na kraju još i bronhitis i opet muke za moga anđelčića-inhaliranje po nekoliko puta na dan,s time da ga bronhi muči već gotovo dva mjeseca,a da ne spominjem silni kašalj,--totalna nebriga i nemar jedne "majke",kako ona voli reći "brižne"(do 06.06. je sve bilo u redu,jer kada ja nisam radio,svo vrijeme sam posvetio svome djetetu(našem),od buđenja i hranjenja noću,do svakodnevnih šetnji po parku Maksimir,spremanje,presvlačenje,kupanje naše bebice,jer se supruga bojala,-apsolutno sve),no nakon tog dana,nastupilo je apsolutno zanemarivanje našeg djeteta,moje srečice,od strane moje supruge,"brižne majke"!!!!!!!!!!!!!!-NIKADA NEĆU ODUSTATI od svoga djeteta i borbe za njegova prava na zdrav život i sretno djetinjstvo,i na njegovo pravo zdravog emocionalnog i društvenog odrastanja,kao što trebaju imati sva djeca,a roditelji bi trebali i moraju biti ti koji će im u tome pomoći i koji će im pružiti svoju ruku,ali ne samo onda kada padnu,kada se spotaknu,već UVIJEK,naša djeca nas trebaju,VOLIMO IH,LJUBIMO IH I GRLIMO,oni su naša ljubav i naš život!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

VOLIMO NAŠU DJECU,ONA SU NAŠE BLAGO,NAŠ PONOS-NAŠA SREĆA
I NAŠ BLAGOSLOV!!!!!

Renato(tata)

- 11:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.01.2008., petak



Renato(tata)
- 16:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.12.2007., nedjelja

Badnja noć,-noć bez čarolije,bez svoga sina



Dolazi prvi Božić moga anđela,ovo nam je trebao biti prvi zajednički Božić,prva čarobna noć koju obilježava obitelj,ljubav i njeno zajedništvo,a mojem anđelčiću i meni je to oduzeto,oduzet nam je blagoslov obitelji,"ukraden" nam je naš prvi Božić!
Kada bi mogao i smio odabrati tisuću poklona,odabrao bi samo jedan,svoga anđela,svog rumenog dječačića,svoga sina(uskoro 11 mj.-30-og ovog mj.).Samo jednu želju imam ovoga Božića,a to je da što prije budemo moja zvjezdica i ja zauvjek zajedno,svaki Božić,rođendan,blagdan,svaki dan,cjeli život!!!!!!!
Zadnjih 20-ak dana je konstantno prehlađen(kašljanje,šmrcanje,crveno grlo i uho) uz blago popuštanje prije tjedan dana na dan ili dva,no odmah se nastavilo i danas sam ga trebao vidjeti,ali je od prekjučer na antibioticima,a ja ga ne smijem posjetiti,jer mi supruga ne dozvoljava.Inače u zadnje vrijeme(oko 2 mj.) svoje djete viđam u kafiću jednog trg. centra u Zagrebu(Vlaška ul.),jer mi supruga i njena obitelj to ne dopuštaju pod izgovorom da je djete premalo(10,5 mj.),ali ja sam mu otac,a to čine otprije dva mjeseca(tada je moj anđeo imao oko 8,5 mj.),a do tada sam ga mogao voditi u stan,šetnje i sl.,naravno ako bi mi uopće i dozvolili da ga vidim,jer je znalo proći i po 10,12 ,15,19 dana,pa čak i šest tjedana,odnosno 1,5 mj. kada ga je odvela na more i nije je bilo briga što se moj anđeo i ja nećemo vidjeti toliko dugo,no nakon 8 dana morala se vratiti u Zagreb,jer joj je maleni dehidrirao,no već na samoj hitnoj u KBC Šalata,prilikom pregleda dok je moj anđeo još bio na stolu,pitala je liječnicu kada može nazad na more s malim,na što joj je ista odgovorila kako najmanje 3-4 dana s malim ne smije nigdje,te da mu mora davati puno tekučine i čekati da se beba potpuno oporavi,-eto,toliko o savjesnoj i brižnoj "majci",a to je tek "kap vode u oceanu"!-Moje objašnjenje je sasvim drukčije,a supruga zna kako je to istina,moja zvjezdica i ja smo se počeli jako povezivati,kada bi ga vračao jednostavno nije htio ići od mene,stavio bi glavu na moja prsa ili bi je jednostavno okrenuo od onoga ko bi se već spustio po njega ispred kuće ili kada bi pak došao po njega,jednostavno bi počeo rukama grabiti prema meni,a zamislite,to je činio s nepunih 7 mj. i to je njima užasno smetalo,no kada je odjednom i sve češće počeo(8 mj.) govoriti nešto što je zvučalo kao TA-TA,tada nam je,mom djetetu i meni,supruga odjednom počela braniti da budemo bez njenog nadzora pod izlikom da je premalen,za ime Božje,pa ja sam mu otac,on je moje djete,moj sin!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Samo želim da nas nitko nikada ne pokušava rastaviti,a najmanje želim da to bude moja supruga,majka moga(našeg) djeteta!
Danas prilikom kupnje još poklona za svoga anđelčića u jednom od zagrebačkih trg.centara,gledam roditelje kako poklone kupuju zajedno sa svojom dječicom i kako se slikaju sa Djedom Božičnjakom,kako se djeca vesele i raduju,a meni odjednom navru suze,pune tuge i boli koje ne mogu zaustaviti,zatim božične pjesme i sve u blagdanskom ugođaju,-toliko tuge i boli na mome srcu,zašto se ja ne mogu i ne smijem sa svojim djetetom veseliti,plesati,smijati i kupovati poklone,zašto je nama to oduzeto,-tisuću pitanja,samo naviru,a odgovora nema,odgovor je u obitelji moje žene,nadam se da su svjesni koliko su štete napravili mome djetetu i meni,a samim time i mojoj supruzi,iako ona to neće nikada priznati,ali znam kako je svega svjesna,no njezin strah od vlastite obitelji...!!!!!!!!!-Toliko nepravde je učinjeno mome djetetu i meni,ali svoje misli i svu svoju ljubav i energiju ću usmjeriti prema svome djetetu,njegovom zdravlju i njegovom odrastanju i to uz mene,svoga oca,-nadam se kako će moja silna ljubav i Božja pravda pobjediti,te kako ćemo uskoro i zauvjek biti zajedno,moja zvjezdica i ja,sin i tata!!!!!!!
Jedva čekam da te čvrsto zagrlim i poljubim!!!!!!!!!!!!!!!!
Volim te moja zvjezdice,ti si moja čarolija!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

---- OTAC ---- i ----SIN----

Renato(tata)
- 20:44 - Komentari (7) - Isprintaj - #

30.11.2007., petak

-Prevareni,izigrani..-otac i sin,"silom" razdvojeni...



Svjestan sam da ovo što se meni događa,da istu sudbinu djeli još na tisuće očeva,odnosno muškaraca kojima je silom(CZSS i majke) oduzeto nešto što je zajedničko majci i ocu,roditeljstvo,odnosno pravo na očinstvo!
Nakon rastave djeca postaju djeca bez očeva,odnosno,PRAVA DJECE su ne važeča i tada vrijede jedino i samo prava majki,a očevi "postaju" tzv. nasilnici koje ispred majki tako najprije okarakterizira "tim stručnjaka"(CZSS-a),a zatim i same majke ohrabrene postupkom centra koji "stručno" posreduje u cjelom slučaju.
Ja doista nemam ništa protiv žena,
ja vjerujem i dalje u obitelj i u sam brak,također se nadam kako i za mene negdje sjaji moja zvjezda,ali moja prva,najveća i najsjajnija zvjezda je moj sin(danas točno navršenih 10 mj.)!
Čim sam saznao da će mi(nam) se roditi djete,počeo sam se zaljubljivati u njega,rastao sam s njime,a kada je došao taj dan(30.01.2007.g.-23:30h),taj čarobni trenutak,pogledali smo se i do kraja i zauvijek zaljubili.Slijediti ću svoje srce koje će me uvjek i zavjek voditi do moga anđela!!!
Poruka svim očevima(roditeljima) da nikada,ali niti u jednome trenu ne smiju sumjati ili popustiti,ne daj Bože odustati,jer možda je naše djete samo nekoliko minuta ili kilometara od nas,ali ako popustimo samo na tren,tada se tih nekoliko minuta pretvara u dane,a tih nekoliko kilometara u stotine ili tisuće dalekih kilometara!!!!!!!!!!!

Renato(tata)
- 22:45 - Komentari (7) - Isprintaj - #

27.11.2007., utorak

-Očevi i djeca-ljubav ne poznaje granice

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Molio sam i kumio,"dosađivao",plakao i tražio,ali u CZSS-u(ZAGREB) bi uvijek ostajali hladni,a njihovi bi pogledi i izrazi njihovih lica govorili doslovno,pa što on želi,pa on je samo otac,kao da žive u vremenu prije Krista,pa oni su zakon i uvijek bi vidljivo i nimalo prikrivajući kolutali očima,a moje srce bi i dalje ostajalo bolno i razočarano!
Izgleda da ćemo se mi očevi morati boriti i tražiti emancipiranost i opčenito veća prava,,jer di ćeš veća prava kada slobodno možeš "oduzeti" djete ocu,a samim time i svu radost ovoga svijeta,a da su zakon(CZSS i SUD kao mjerodavna institucija) i sva "prava" tvoj saveznik i da za to nitko,ali baš nitko ne mari!-U svim tim mjerodavnim institucijama kao zaposlene prevladavaju žene,gdje god i kome god da se obratimo tražeči bilo kakvu pomoć,opet se obračamo ženama,a na žalost tamo dolazimo upravo radi njih,odnosno radi problema koji nam one(naše žene) i rade. Ne bi volio da netko pomisli kako sam ženomrzac,no tako mi je jednostavno najlakše opisati situaciju i problem kojim sam ja kao otac,a samim time i moje djete,moja najsjajnija zvjezdica,ali i mnogi drugi očevi suočen.
VJERUJEM i nikada neću prestati vjerovati kako će moje srce i moja silna i bezuvjetna ljubav pobjediti ovu,za mene najtežu bol i ovu silnu nepravdu i kako ću uskoro zagrliti i zauvjek biti sa svojim voljenim anđelčićem,sa svojim djetetom,da se ponovo kad je sretan smijem,ako je tužan,da plaćem.Ostale su mi slike i sjećanja,htio bi da ga mogu grliti i danju i noću,da ga uzmem u naručje,podignem ga i zamislim kako je visoko i kako dolazi od samoga Boga,da ga povedem u šetnje,da gledam i brojim njegove prve korake i da slušam njegove prve riječi i da se veselim njegovim povicima kada doziva TATA!!!
Toliko je teško,ZAŠTO ga je odvela,ZAŠTO je to morala učiniti,volio bi da nikada nitko ne osjeti ovu najtežu bol i nosi ovu bolnu i najdublju ranu!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Rekao sam i obećao samome sebi,nježnim šapatom svome voljenom sinu i dragome Bogu kako nikada neću odustati i kako ću u onih 5 minuta dati svojoj košutici svu ljubav i svoje srce i iako još ne razumije(10 mj.),ali znam da osjeća!
Pokažimo zašto je priroda naložila,a čovjek je mora slijediti,da su otac i majka podjednako važni kao roditelji i kako nam to pravo nitko i ništa nikada ne smije oduzeti,pokažimo da se i mi znamo jednako dobro,ako ne i bolje,brinuti za svoj plod neopisive i beskrajne sreće,za svoje anđele,za svoju djecu!

Renato(tata)
- 00:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.11.2007., nedjelja

-Očevi i djeca-bezuvjetna ljubav-



Osjećaji se ne mogu opisati riječima,ljubav,emocije ili pak unutarnju bol koju osjećamo teško je izraziti slovima ili nekakvim drugim simbolima,
-06.06.2007.godine,-
Toga dana moji snovi i moja ljubav prema obitelji(djetetu i ženi) su oteti,oduzeti od žene u koju sam beskrajno vjerovao,koju sam beskrajno volio,
-toga bolnoga dana,uzevši moje djete(sin 5.mj.),moju najveću sreću i radost i napustivši me,gotovo bez ikakvog objašnjenja,srušila je kolijevku ljubavi koju sam toliko predano gradio,shvatio bi da sam ovisnik o alkoholu,cigareti ili ne daj Bože nećem gorem(kocka,droga...),da sam nasilnik ili zlostavljač,već sam radio bez slobodnog dana i brinuo se za obitelj.S posla žurio kući da što prije zagrlim svoju bebicu,svoga anđela,svoju najsjajniju zvjezdicu,svoje djete i da odmah preuzmem svu brigu nad njime(šetnja,presvlačenje,hranjenje,kupanje,uspavljivanje,podjeljeno buđenje noću,žena jednom,ja jednom),uživao sam brinući se za svoju košuticu medenu,a sada mi je sve to oduzeto!!!!!!!!!!!
Ako je netko uopće i imao razloga uzeti djete i otići,onda sam to sigurno ja,jer sve one uvrede njezine obitelji i nje same na račun mog obrazovanja(SSS),omalovažavanja moje obitelji bez ikakvog opravdanog razloga,njezinog ne shvačanja pojma obitelj,nemarnost i nebrigu za djete,sustavno uplitanja njezine obitelji i "trovanje" našeg braka,dok s druge strane moja obitelj je morala biti izolirana od svega i tko zna što još sve ne,a ja sam si sve to dozvoljavao radi mira u kući,a dobio sam najteži i najbolniji mogući udarac,otišla je i odvela moje(naše) djete,sve je to beskrajna i najdublja bol,rana koja ne cijeli i u ovome slučaju vrijeme ne liječi rane već ljubav,moja ljubav,očinska i beskrajna ljubav!!!!!!!!!
Sada mi preostaje boriti se za skrbništvo,za svoga anđela bez kojeg ne mogu zamisliti novi dan,sutra,prekopsutra... ili život uopće.Svoj ću život posvetiti svome djetetu kojeg gledam kao nešto najljepše,kao dar sa neba i nikada,ali nikada neću od njega odustati ni na koji način,iako bi moja žena to željela,jer smatra kako je majka jedini roditelj koji osjeća i koji može,smije i zna voljeti.
Danas nakon 5,5mj. od kako je otišla i odvela moje nadraže,mog vljenog sina(10.mj.) i dalje osjećam najveću bol,ali vjera ne jenjava,već iz dana u da sve više raste,jer je moja ljubav sve snažnija i sve veća!!!!!!!!!!!

Obračao sam se i posjećivao razne mjerodavne institucije(CZSS,udruge za zaštitu i prava djeteta i obitelji...),tržio pomoć i savjete,no na kraju bi mi se uvijek,ali uvijek i svugdje,pa tako i u najlegitimnijoj institucijiCZSS,"ljubazno" ztvorila vrata,samo bi mi govorili kako moram biti strpljiv i kako ništa nije u njihovoj nadležnosti,pa se onda nameće pitanje ČEMU i KOME oni uopće služe.Ja sam od njih samo tražio da zaštite moje djete i da nam omoguće susrete i viđanja,pa se opet pitam koga štite i kome služe ako ne djeci i ako ne zastupaju njihova prava,prava naših ANĐELA,naše djece(zaštitu sam tržio iz razloga poznatog CZSS,a posjedujem i dio dokumentacije koja potvrđuje moje tvrdnje,no ništa od tog njima nije bilo dovoljno,zatim sam zatržio nadzor,no i na to čekam gotovo dva mjeseca i tko zna koliko još,....)!?

Renato(tata)
- 23:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

0

< svibanj, 2008  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se