Moj Anđeo - Mateo
27.11.2007., utorak
-Očevi i djeca-ljubav ne poznaje granice
  Molio sam i kumio,"dosađivao",plakao i tražio,ali u CZSS-u(ZAGREB) bi uvijek ostajali hladni,a njihovi bi pogledi i izrazi njihovih lica govorili doslovno,pa što on želi,pa on je samo otac,kao da žive u vremenu prije Krista,pa oni su zakon i uvijek bi vidljivo i nimalo prikrivajući kolutali očima,a moje srce bi i dalje ostajalo bolno i razočarano! Izgleda da ćemo se mi očevi morati boriti i tražiti emancipiranost i opčenito veća prava,,jer di ćeš veća prava kada slobodno možeš "oduzeti" djete ocu,a samim time i svu radost ovoga svijeta,a da su zakon(CZSS i SUD kao mjerodavna institucija) i sva "prava" tvoj saveznik i da za to nitko,ali baš nitko ne mari!-U svim tim mjerodavnim institucijama kao zaposlene prevladavaju žene,gdje god i kome god da se obratimo tražeči bilo kakvu pomoć,opet se obračamo ženama,a na žalost tamo dolazimo upravo radi njih,odnosno radi problema koji nam one(naše žene) i rade. Ne bi volio da netko pomisli kako sam ženomrzac,no tako mi je jednostavno najlakše opisati situaciju i problem kojim sam ja kao otac,a samim time i moje djete,moja najsjajnija zvjezdica,ali i mnogi drugi očevi suočen. VJERUJEM i nikada neću prestati vjerovati kako će moje srce i moja silna i bezuvjetna ljubav pobjediti ovu,za mene najtežu bol i ovu silnu nepravdu i kako ću uskoro zagrliti i zauvjek biti sa svojim voljenim anđelčićem,sa svojim djetetom,da se ponovo kad je sretan smijem,ako je tužan,da plaćem.Ostale su mi slike i sjećanja,htio bi da ga mogu grliti i danju i noću,da ga uzmem u naručje,podignem ga i zamislim kako je visoko i kako dolazi od samoga Boga,da ga povedem u šetnje,da gledam i brojim njegove prve korake i da slušam njegove prve riječi i da se veselim njegovim povicima kada doziva TATA!!! Toliko je teško,ZAŠTO ga je odvela,ZAŠTO je to morala učiniti,volio bi da nikada nitko ne osjeti ovu najtežu bol i nosi ovu bolnu i najdublju ranu!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Rekao sam i obećao samome sebi,nježnim šapatom svome voljenom sinu i dragome Bogu kako nikada neću odustati i kako ću u onih 5 minuta dati svojoj košutici svu ljubav i svoje srce i iako još ne razumije(10 mj.),ali znam da osjeća! Pokažimo zašto je priroda naložila,a čovjek je mora slijediti,da su otac i majka podjednako važni kao roditelji i kako nam to pravo nitko i ništa nikada ne smije oduzeti,pokažimo da se i mi znamo jednako dobro,ako ne i bolje,brinuti za svoj plod neopisive i beskrajne sreće,za svoje anđele,za svoju djecu! Renato(tata) |
0