Moj Anđeo - Mateo

30.11.2007., petak

-Prevareni,izigrani..-otac i sin,"silom" razdvojeni...



Svjestan sam da ovo što se meni događa,da istu sudbinu djeli još na tisuće očeva,odnosno muškaraca kojima je silom(CZSS i majke) oduzeto nešto što je zajedničko majci i ocu,roditeljstvo,odnosno pravo na očinstvo!
Nakon rastave djeca postaju djeca bez očeva,odnosno,PRAVA DJECE su ne važeča i tada vrijede jedino i samo prava majki,a očevi "postaju" tzv. nasilnici koje ispred majki tako najprije okarakterizira "tim stručnjaka"(CZSS-a),a zatim i same majke ohrabrene postupkom centra koji "stručno" posreduje u cjelom slučaju.
Ja doista nemam ništa protiv žena,
ja vjerujem i dalje u obitelj i u sam brak,također se nadam kako i za mene negdje sjaji moja zvjezda,ali moja prva,najveća i najsjajnija zvjezda je moj sin(danas točno navršenih 10 mj.)!
Čim sam saznao da će mi(nam) se roditi djete,počeo sam se zaljubljivati u njega,rastao sam s njime,a kada je došao taj dan(30.01.2007.g.-23:30h),taj čarobni trenutak,pogledali smo se i do kraja i zauvijek zaljubili.Slijediti ću svoje srce koje će me uvjek i zavjek voditi do moga anđela!!!
Poruka svim očevima(roditeljima) da nikada,ali niti u jednome trenu ne smiju sumjati ili popustiti,ne daj Bože odustati,jer možda je naše djete samo nekoliko minuta ili kilometara od nas,ali ako popustimo samo na tren,tada se tih nekoliko minuta pretvara u dane,a tih nekoliko kilometara u stotine ili tisuće dalekih kilometara!!!!!!!!!!!

Renato(tata)
- 22:45 - Komentari (7) - Isprintaj - #

27.11.2007., utorak

-Očevi i djeca-ljubav ne poznaje granice

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Molio sam i kumio,"dosađivao",plakao i tražio,ali u CZSS-u(ZAGREB) bi uvijek ostajali hladni,a njihovi bi pogledi i izrazi njihovih lica govorili doslovno,pa što on želi,pa on je samo otac,kao da žive u vremenu prije Krista,pa oni su zakon i uvijek bi vidljivo i nimalo prikrivajući kolutali očima,a moje srce bi i dalje ostajalo bolno i razočarano!
Izgleda da ćemo se mi očevi morati boriti i tražiti emancipiranost i opčenito veća prava,,jer di ćeš veća prava kada slobodno možeš "oduzeti" djete ocu,a samim time i svu radost ovoga svijeta,a da su zakon(CZSS i SUD kao mjerodavna institucija) i sva "prava" tvoj saveznik i da za to nitko,ali baš nitko ne mari!-U svim tim mjerodavnim institucijama kao zaposlene prevladavaju žene,gdje god i kome god da se obratimo tražeči bilo kakvu pomoć,opet se obračamo ženama,a na žalost tamo dolazimo upravo radi njih,odnosno radi problema koji nam one(naše žene) i rade. Ne bi volio da netko pomisli kako sam ženomrzac,no tako mi je jednostavno najlakše opisati situaciju i problem kojim sam ja kao otac,a samim time i moje djete,moja najsjajnija zvjezdica,ali i mnogi drugi očevi suočen.
VJERUJEM i nikada neću prestati vjerovati kako će moje srce i moja silna i bezuvjetna ljubav pobjediti ovu,za mene najtežu bol i ovu silnu nepravdu i kako ću uskoro zagrliti i zauvjek biti sa svojim voljenim anđelčićem,sa svojim djetetom,da se ponovo kad je sretan smijem,ako je tužan,da plaćem.Ostale su mi slike i sjećanja,htio bi da ga mogu grliti i danju i noću,da ga uzmem u naručje,podignem ga i zamislim kako je visoko i kako dolazi od samoga Boga,da ga povedem u šetnje,da gledam i brojim njegove prve korake i da slušam njegove prve riječi i da se veselim njegovim povicima kada doziva TATA!!!
Toliko je teško,ZAŠTO ga je odvela,ZAŠTO je to morala učiniti,volio bi da nikada nitko ne osjeti ovu najtežu bol i nosi ovu bolnu i najdublju ranu!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Rekao sam i obećao samome sebi,nježnim šapatom svome voljenom sinu i dragome Bogu kako nikada neću odustati i kako ću u onih 5 minuta dati svojoj košutici svu ljubav i svoje srce i iako još ne razumije(10 mj.),ali znam da osjeća!
Pokažimo zašto je priroda naložila,a čovjek je mora slijediti,da su otac i majka podjednako važni kao roditelji i kako nam to pravo nitko i ništa nikada ne smije oduzeti,pokažimo da se i mi znamo jednako dobro,ako ne i bolje,brinuti za svoj plod neopisive i beskrajne sreće,za svoje anđele,za svoju djecu!

Renato(tata)
- 00:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.11.2007., nedjelja

-Očevi i djeca-bezuvjetna ljubav-



Osjećaji se ne mogu opisati riječima,ljubav,emocije ili pak unutarnju bol koju osjećamo teško je izraziti slovima ili nekakvim drugim simbolima,
-06.06.2007.godine,-
Toga dana moji snovi i moja ljubav prema obitelji(djetetu i ženi) su oteti,oduzeti od žene u koju sam beskrajno vjerovao,koju sam beskrajno volio,
-toga bolnoga dana,uzevši moje djete(sin 5.mj.),moju najveću sreću i radost i napustivši me,gotovo bez ikakvog objašnjenja,srušila je kolijevku ljubavi koju sam toliko predano gradio,shvatio bi da sam ovisnik o alkoholu,cigareti ili ne daj Bože nećem gorem(kocka,droga...),da sam nasilnik ili zlostavljač,već sam radio bez slobodnog dana i brinuo se za obitelj.S posla žurio kući da što prije zagrlim svoju bebicu,svoga anđela,svoju najsjajniju zvjezdicu,svoje djete i da odmah preuzmem svu brigu nad njime(šetnja,presvlačenje,hranjenje,kupanje,uspavljivanje,podjeljeno buđenje noću,žena jednom,ja jednom),uživao sam brinući se za svoju košuticu medenu,a sada mi je sve to oduzeto!!!!!!!!!!!
Ako je netko uopće i imao razloga uzeti djete i otići,onda sam to sigurno ja,jer sve one uvrede njezine obitelji i nje same na račun mog obrazovanja(SSS),omalovažavanja moje obitelji bez ikakvog opravdanog razloga,njezinog ne shvačanja pojma obitelj,nemarnost i nebrigu za djete,sustavno uplitanja njezine obitelji i "trovanje" našeg braka,dok s druge strane moja obitelj je morala biti izolirana od svega i tko zna što još sve ne,a ja sam si sve to dozvoljavao radi mira u kući,a dobio sam najteži i najbolniji mogući udarac,otišla je i odvela moje(naše) djete,sve je to beskrajna i najdublja bol,rana koja ne cijeli i u ovome slučaju vrijeme ne liječi rane već ljubav,moja ljubav,očinska i beskrajna ljubav!!!!!!!!!
Sada mi preostaje boriti se za skrbništvo,za svoga anđela bez kojeg ne mogu zamisliti novi dan,sutra,prekopsutra... ili život uopće.Svoj ću život posvetiti svome djetetu kojeg gledam kao nešto najljepše,kao dar sa neba i nikada,ali nikada neću od njega odustati ni na koji način,iako bi moja žena to željela,jer smatra kako je majka jedini roditelj koji osjeća i koji može,smije i zna voljeti.
Danas nakon 5,5mj. od kako je otišla i odvela moje nadraže,mog vljenog sina(10.mj.) i dalje osjećam najveću bol,ali vjera ne jenjava,već iz dana u da sve više raste,jer je moja ljubav sve snažnija i sve veća!!!!!!!!!!!

Obračao sam se i posjećivao razne mjerodavne institucije(CZSS,udruge za zaštitu i prava djeteta i obitelji...),tržio pomoć i savjete,no na kraju bi mi se uvijek,ali uvijek i svugdje,pa tako i u najlegitimnijoj institucijiCZSS,"ljubazno" ztvorila vrata,samo bi mi govorili kako moram biti strpljiv i kako ništa nije u njihovoj nadležnosti,pa se onda nameće pitanje ČEMU i KOME oni uopće služe.Ja sam od njih samo tražio da zaštite moje djete i da nam omoguće susrete i viđanja,pa se opet pitam koga štite i kome služe ako ne djeci i ako ne zastupaju njihova prava,prava naših ANĐELA,naše djece(zaštitu sam tržio iz razloga poznatog CZSS,a posjedujem i dio dokumentacije koja potvrđuje moje tvrdnje,no ništa od tog njima nije bilo dovoljno,zatim sam zatržio nadzor,no i na to čekam gotovo dva mjeseca i tko zna koliko još,....)!?

Renato(tata)
- 23:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

0

  studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi