|
Svakim danom osjećam sve veću tugu i bol,svaki rastanak s mojom malenom zvjezdicom sve je teži i tužniji,podjednako patimo i moje djete,moj sin i ja!Zajedno provodimo 2-3 puta tjedno po dva sata(odredila supruga,ali ni to nije pravilo) i nekoliko puta smo zakasnili po 10-ak ili 15-ak minuta(maleni moj anđeo nije htio ići od mene,nije se dao obući,jer smo se lijepo i bezbrižno igrali) i odmah bi nastao kaos-vrijeđanje i omalovažavanje,deranje i histeriziranje(bivše-"majka") pred djetetom(sve snimljeno-audio zapis-i jasno se može ćuti izderavanje,bilo supruge,njene majke ili sestre,a dok ja svo to vrijeme pokušavam svoju zvjezdicu animirati,odvračajući mu pažnju pjevajući mu ili pokazivajući psiće ili golubove u parkiću gdje se nalazimo i gdje se sve to odvija),-to je strašno i za svaku osudu.Samo se pitam kako će sve to utjecati na naše djete(sve rade preko njegovih leđa),zapravo već utjeće-moj medenjak najslađi je od prošlog ponedjeljka konačno počeo ostajati u jaslicama,na ručku i na spavanju,prilagodba je trajala puno duže od uobičajenog(oko 2 mjeseca),dosta je ne društven(dok se druga djeca samostalno ili pak međusobno igraju,on ide stalno oko tete i moli je kroz plač da ga uzme u naručje,kod spavanja se budi svakih 20-ak min...),tako da će trebati vremena da se skroz opusti i prilagodi(teta u vrtiću i sama kaže kako je kod njega teže nego kod druge djece,s obzirom da je stalno bio među odraslim ljudima,no s vremenom će,ja vjerujem,sve biti u redu)! Razgovarao sam s tetom u vrtiću prilikom prvog posjeta(30.04."08.god.) i drugi puta(06.05."08.god.) sam razgovarao s pedagogom,svi su bili susretljivi i voljni razgovarati,te mi reći sve što me zanimalo-bilo im je drago što se zanimam i što sam došao,iako sam ja želio doći već na samom početku sa ženom,no ona se protivila da ja uopće odem u vrtić,a na kraju bi i odgađala(htio sam da tete upoznaju tatu,te da ja upoznam ljude-tim koji se brine za mog malog princa,mog sina,nikako ne želim da moje djete ima tatu samo "na papiru",kao što bi moja supruga to željela,niti ću to ikada dopustiti),-sve to radim isključivo radi dobrobiti svoga djeteta,a tako bi se trebala odnositi i majka,no njoj je jedino njen interes bitan...,i ma koliko se ona zdušno borila pakostiti mi i zagorčavati život preko leđa našeg djeteta,tom njezinom zadovoljstvu i zadovoljstvu njezine obitelji se NIKADA neću prepustiti,već ću se svim pravnim silama,a najviše svojim srcem,boriti za svoje djete i za skrbništvo(svjestan sam da neće biti lako,jer živimo u drštvu u kojemu su očevi u popunosti diskriminirani,no ja nikada neću odustati,pogotovo kada znam,vidim i osjećam tu snažnu povezanost između mog djeteta i mene),-naravno da djeca u toj dobi(15 mj.) još nisu svjesna situacije i hvala dragome Bogu na tome,jer koliko bi tek tada patila,no naši anđelčići odavna,pa i prije samog rođenja osjećaju i slušaju glasove,a takvi "roditelji" poput moje žene lome osjećaje naše djece,što je strašno i za svaku javnu i pravnu osudu!!!Ne dopuštajući očevu prisutnost,majka izražava svoju agresiju i prema djetetu.Majčino nastojanje da oca drži podalje od djeteta zločin je nad djetetom i u tom slučaju otac treba sve poduzeti da bude uz djete!CZSS i sud pri dodjeli skrbništva(najčešće majci,oko 80% i to najčešće ako se majka odrekne djeteta ili je psihički neubrojiva ili pak ovisnica,iako ni to često ne mjenja stav suda,što je strašno) objašnjava ili opravdava sloganom "najbolji interes djeteta ili djece",ne zanimajući se niti za jedan bitan detalj,već je majka majka(a zaboravljaju da je otac također jedan-oni puno tog zaboravljaju),a u kakvome će okruženju djete živjeti(da li je to okruženje dovoljno dobro za njegovo emocinalno i soc-psihološko,a i opće odrastanje),koliko se tko brine za djete,tko je odgovornija i savjesnija osoba-roditelj, i tako u nedogled!!! Za razvoj djeteta u svakom pozitivnom smislu značenja te rijeći potrebna su oba roditelja podjednako i kod tog me zanima samo jedna stvar,kako to da niti jedna mjerodavna institucija(CZSS,pedijatrica,supruzina odvjetnica,policija-s obzirom da sam se i tamo išao žaliti zbog sprečavanja susreta s mojim djetetom,iako imamo potpuno jednaka prava i supruga i ja,jer sud još ništa nije privremeno odredio,a ja nism tražio,jer sam mislio kako će se odnosi stabilizirati i da ću djete viđati kako i kada bi to poželio,no bila je to velika zabluda,no sada još jedino preostaje jedna institucija,a to je vrtić,koja može i koja bi trebala utjecati na roditelje razgovorom i savjetima svojim timom stručnjaka-psiholog,pedagog,teta,pa i ravnateljica-u ovom slučaju na moju ženu ponajprije,upozoravajući je na jednaku važnost oba roditelja u odgoju i podizanju-odrastanju djeteta)!!!Kroz koji dan imam zakazan razgovor i sa psihologicom u vrtiću(14.05."08.g.na moj zahtjev),jer osim tete koja vodi grupu gdje je i moj anđeo,jedino je još ona upoznata sa cjelom situacijom,tako da će biti i taj susret zanimljiv,nadam se i prije svega koristan za moju malu košuticu,moje lane-zanima me njezino mišljenje i zanima me kako oni postupaju u takvim situacijama!!!!! Ja sam vođen sloganom,-AKO SMO ŽIVI,MOŽEMO MJENJATI STVARI!!!!! > - Kako ovaj blog pripremam nekoliko dana,u međuvremenu se dogodio i taj razgovor sa psihologicom u vrtiću-jaslicama u kojem boravi moj sin, i jedino što mogu reći da nisam bio oduševljen,naprotiv,razočaran sam većim djelom razgovora,-mene jedino zanima moje djete,moj mali princ i jedino što sam ih molio je to da ako se pojavi bilo kakav problem da me obavjeste,jer sam zakinut i za najvažniju informaciju od majke,a to je zdravlje mog anđela.Iako često nazovem i pedijatricu(med. sestru) radi informacije o zdravstvenom stanju svoje košutice malene,no ne čini mi se nešto pretjerano voljna razgovarati,uvjek kada je nazovem(uvjek nazovem isti dan kada znam da je "supruga" trebala doći s malenim na kontrolu ili kad se nešto dogodilo-ovo zadnje je puno češće) kaže kako je maleni dobro,da dobro napreduje(9,5 kila-uskoro 16 mjeseci),da je vesela beba..,a ja svoje djete ne smijem vidjeti i po 6,7 ili više dana("žena" pak kaže) iz razloga što maleni ima temp.,kašlje,povraća,ne spava dobro,ne jede,zadnjih nekoliko mjeseci ga muči "bronhi",prehlade česte i što ja znam što sve ne i tako često navodi laži(izmišlja razloge) da ne vidim svoje djete(zapravo,nikako da im se poklope priče,pogrešno se dogovore,zapravo se pitam tko tu koga štiti i misli li pri tome uopće netko na mog malenog anđelčića????????),-ovo su bili grozni razlozi,a smješni razlozi su npr. kiša,ako je vani loše vrijeme također bivša ćesto puta želi odgoditi susrete djeteta moga i mene(nekoliko je puta i uspjela).Osim toga,ako je beba zdrava kao što to sestra u domu zdravlja tvrdi( sve to da zaštiti majku,a ne djete-užas ),zašto je onda maleni dva puta tjedno kod doktora,ćesto i na hitnoj,a ono što je najgroznije i najbešćutnije,majka djetetu otima pravo na oca,na to da bolesno djete posjeti otac i da bude makar malo uz njega i da ga zagrli-toliko sam nesretan i tužan?????????- Koliko je samo nepravde učinjeno mom djetetu malenom i bezpomoćnom,koliko on mora trpjeti,do koje granice ta ženina bezosjećajnost seže,što se događa u glavama takvih ljudi,ma koliko samo pitanja poteže takvo ponašanje prema djetetu, kako same "majke" tako i cjele njene obitelji,te svih državnih i inih službi kojima je,ako ništa drugo,onda barem u opisu posla da zaštite nemoćno djete prije svega,zatim i roditelje,oba roditelja podjednako,a ne samo majku,-ja ću napraviti sve što je u mojoj moći,pa i iznad granica mogućnosti,samo da zaštitim svoje djete,on je moj život i moje istinsko božanstvo!!! >> Evo najsvježijeg primjera-užas i bezosjećajnost... ,-u četvrtak je "supruga" obećala mojem anđelčiću i meni da možemo u subotu biti zajedno 2 sata,(od 9-11h,supruga traži da se nađemo u parku),najprije ugledam svoju košuticu s povezom iznad ljevog oka i trći mi u zagrljaj sa širokim i sretnim osmjehom na svom najslađem obraziću(beskonaćan osjećaj sreće što konačno vidim svog anđela i što se napokon možemo čvrsto zagrliti,što smo napokon barem malo zajedno),pitam suprugu što se dogodilo,a ona kaže kako se malo udario,te da nije ništa strašno(naravno da joj ne vjerujem,jer znam koliko je neodgovorna i nesavjesna osoba,odnosno roditelj,i nažalost,naše djete,odnosno zdravlje mog sina koje je iz dana u dan ugroženo,dokaz je mojih tvrdnji i užasno sam nesretan zbog tog )!Kako je bila tada subota,odmah u ponedjeljak posljepodne nazvao sam pedijatricu koja mi kaže kako će beba imati mali ožiljak,ali da je sve u redu,no kako sam ja i u ponedjeljak trebao u 16:30 biti sa svojim medenjakom 2 sata,u 15:05h me nazove supruga(dakle sat i pol vremena prije no što sam trebao vidjeti svoje lane) i kaže kako je maleni još u subotu dobio i temp.39,te da ide s njime kod doktorice i da ga ne mogu vidjeti,tada me počeo obuzimati hladan znoj i samo sam čekao da prođe određeno vrjeme(da završi pregled),pa da nazovem u ambulantu i da čujem što se događa i to je bio taj poziv gore već naveden oko 18h kada sam razgovarao sa med. sestrom koja mi je rekla kako će beba imati mali ožiljak iznad ljevog oka,te da maleni moj anđeo ima temp.38,da ga je uhvatila viroza,da na nepcu ima dvije afte(koje nastaju prilikom pada imuniteta,a kada sam to kasnije spomenuo bivšoj,rekla je da je baš briga),ali da je sve u redu i da se ništa ne moram brinuti,pa se ja pitam što je to u redu,temperatura 38,pad imuniteta,povez na oku-razbijena arkada i ožiljak na malenoj bebi,kako da ne budem zabrinut...!?!?!?!?!?!?Još sam nekoliko dana prije sveg tog upozorio suprugu kako mu uporno stavlja premali body,koji ima samo jedan gumb i koji mu se stalno otkopčava i kako mu sve izlazi iz hlačica,te mu tako ostaju leđa i trbuščić goli,na što je ona rekla -"onda dobro,bacit ću ga odmah u smeće",zanima me kako to nije sama primjetila,a i vani se u zadnje vrijeme izmjenjuju tri godišnja doba...,-očito nije bacila na vrijeme taj body kada se uspio tako razboliti!!!!!-Svi nešto kriju i prikrivaju,a sve to na štetu moga djeteta(bivša oduvjek,a sada i pedijatar-sestra!!!! --Neki ljudi su manje opasni kao neprijatelji nego kao prijatelji!!!!!!!!!!! - Nije mi dozvolila da budem sa svojim bolesnim djetetom 6 dana,da ga makar posjetim na pet minuta,da zagrlim svoga anđelčića,da poljubim svoju zvjezdicu-nikada nije osluhnula što djete želi,uskraćuje mu svako pravo na oca,na mene koji ga toliko jako volim,grlim i obožavam,on je moje nebo i moje sunce,on je moj život,moje sve!!!!! -Kada bi nazvao kući,ili se ne javlja nitko ili bi se otresli na mene,a mene samo interesira kako je moje djete,kada mi već ne žele dozvoliti da ga vidim,da barem onda čujem kako je,-u svemu me sprječavaju,eto što moja košutica i ja proživljavamo i gdje je tome kraj,gdje je kraj ovome hororu????????? Volio bi da je ljubav ta koja određuje granice,ali da granice ne postoje i da je ljubav beskonačna i bezuvjetna...!!! > > > -U međuvremenu sam ponovo dobio poziv CZSS-a,iako sam kao sljedeći korak očekivao poziv suda,no kako sud nije bio zadovoljan prijašnjim prijedlogom centra iz razloga(kako oni kažu-sud,odnosno sutkinja) da se centar nije nimalo precizno očitovao o tome s kime bi moj maleni anđeo trebao živjeti,dakle sud je ponovo tražio od CZSS-a da ipak budu precizniji kako bi imali osnovu u smjernici za daljnji rad u postupku,drugim riječima,da sud olakša sebi!!!!!!!!!! -Kako po samom primitku poziva nisam bio siguran iz kojeg smo razloga ponovo pozvani supruga i ja u centar,zamolio sam svoju odvjetnicu da kontaktira centar i da sazna točan razlog pozivanja u isti i eto jednog iznenađenja(naravno,negativnog ),poziv je poslan iz još jednog razloga,naime,moja bivša se žalila centru na moje nepoštivanje vremena vezano za susrete i viđanje s mojim anđelčićem koje je odredila upravo ona(to znači kako niti CZSS,niti sud nisu donjeli nikakvu odluku,već ona sama,što znači da ja svoje djete,svoju malenu košuticu viđam samo onda kada to Ona želi,a ne želi ni približno onoliko koliko bi to ja želio ili moj maleni anđeo,moja košutica najdraža)!!!!!!!!Njezina žalba centru se odnosila na sljedeća dva susreta(jedina dva primjera,-i što je moj anđeo veći to će i takvih situacija biti nažalost sve više,a ona nikako da to shvati,već i dalje nastavlja terorizirati i maltretirati naše djete nemočno i mene,ali ja sam taj koji će se boriti za oboje),-prvi njen razlog je kada je moj medenjak zaspao pola sata prije no što sam ga na njezin zahtjev trebao vratiti,s time da sam je ja zvao tri puta na kučni telefon i nitko se nije javljao,a zvao sam ćim sam primjetio da je moj mali princ umoran i da želi u naručje,te me traži svoju dudicu(uspavam ga pjesmicom) i tek na četvrti poziv ona podiže slušalicu ,kada je moj anđeo već zaspao i govori mi da sam je trebao prije nazvati,a kada sam joj rekao da je ovo četvrti puta kako je pokušavam dobiti u zadnjih 40-ak min.,onda je rekla kako nije čula telefon!Rekao sam joj da ću malenoga dovesti čim se probudi,na što je ona rekla dobro,a kasnije me otišla prijaviti(maleni moj je ostao kod mene nepuna četiri sata,spavao je poput anđela,a ja sam konačno nakon nekoliko mjeseci mogao uživati gledajući svoga sina kako bezbrižno i slatko spava,),- želi me prikazati kao negativnu osobu!Zar sam toliki griješnik što volim svoga sina,za nju očito jesam i više od toga!!!! Drugi puta smo moj anđeo i ja "kasnili" 16 minuta,a razlog je taj što nije želio da idemo autom,već smo prošetali do parka gdje bivša traži da se susrećemo i tu su me "supruga" i njenasestra napale i izvrjeđale,te se nekoliko minuta derale i imale izljev bjesa pred malenim mojim anđelčićem i nism ih uspio primiriti,ma koliko im pokušavao objasniti i ma koliko im skretao pozornost na to kako nije zdravo derati se pred tako malim djetetom,ali uzalud,-užas!!!!-Ja sam i po 40 ili 50 minuta čekao u parku da mi doveze sina i nije mi bilo nimalo lako,nisam ni znao hoće li se uopće pojaviti,hoću li uopće vidjeti svoje djete,dva puta se nije ni pojavila i kada bi se žalio u CZSS nikog nije bilo briga, a da ne govorim kako sam povjerenje u sve ustanove izgubio,a za ženu,kao majku,ne moram ni govoriti,-Uživa nanoseći mi bol i tugu,a što je najgore,nije ni svjesna što sve čini našem djetetu i kako će to sve što ona i njena obitelj rade,utjecati na moga anđelčića,-njime,nemoćnim bićem,mojim sinom se služe kao sredstvom za nanošenje boli meni,pitam se samo koliko je besćutnosti u tim ljudima,u toj majci,iako taj epitet(roditelj) ona ne zaslužuje,tom "titulom" treba biti ponosan,jer je dodjeljuje samo djete svojim rođenjem,ja sam itekako ponosan što sam otac,-i nije se dovoljno zvati ocem ili majkom,roditelj nisi dan ili dva,mjesec ili možda godinu,već cjeli život,to je najljepša "zadaća" koju su nam priroda i dragi Bog podarili!!!!!!!!! --Renato(tata)-- |
| < | svibanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv